Istorija stanogradnje u Zrenjaninu: Kako su se nekad gradili stanovi, a kako to izgleda danas
Do 26. januara traje javni uvid u Nacrt Generalnog urbanističkog plana grada Zrenjanina.

Veoma je zanimljiv deo dokumenta koji se odnosi na stambenu izgradnju u Zrenjaninu u poslednjih 70 godina, na period kada se planski gradio najveći broj stambenih naselja višeporodičnog stanovanja.
Autori Generalnog urbanističkog plana dali su vrlo kvalitetnu analizu stanogradnje u poslednjih pola veka, ali i dosta pesimističnu procenu u kom će se pravcu urbanizacija grada dešavati u bliskoj budućnosti.
PROČITAJTE JOŠ: U novembru prošle godine prijavljena izgradnja 2.391 stana
Prema mišljenju urbanista, u proteklih 70 godina može se prepoznati nekoliko perioda koje karakterišu različiti vidovi planiranja i realizacija.
Prvi period je od 1956. do 1968. godine u kome je najveći deo stambene izgradnje realizovan na slobodnim prostorima ili u okviru postojećih stambenih blokova, rušenjem porodičnih i izgradnjom višeporodičnih stambenih objekata. U strukturi stanova najviše su bili zastupljeni dvosobni stanovi. Ova naselja su „Dunavska“, „Duvanika“, „Šećerana“, „Ruža Šulman“, „Lesnina“ i delom „Mala Amerika“.
U periodu od 1968. do 1995. izgrađena su dva najveća lokaliteta – „Bagljaš“ i „Brigadira Ristića“, kao i lokalitet „4. jul“ (D3 i D2).
Naselje „Bagljaš“ je građeno na slobodnim prostorima, a „4. jul“ je nastao urbanom obnovom – totalnom rekonstrukcijom naselja (rušenje postojećeg porodičnog stanovanja i izgradnja objekata višeporodičnog stanovanja). Naselja „Brigadira Ristića“ i „Dunavska“ takođe su nastala urbanom obnovom – potpunom rekonstrukcijom i rušenjem postojećih porodičnih stambenih objekata i izgradnjom višeporodičnog stanovanja u sličnoj blokovskoj matrici objekata otvorenih i poluotvorenih blokova.
Uz prugu, nadvožnjak i glavnu gradsku saobraćajnicu, Brigadira Ristića i Bulevar Milutina Milankovića čine prelazni motiv od naselja „Bagljaš“ ka centru grada i porodičnom stanovanju naselja „Gradnulica“.
U ovom periodu objekti se grade kao prostorni formirani nizovi dva ili više objekta, tako locirani da formiraju poluzatvorene prostore unutar blokova, gde su u okviru zelenih površina projektovana i realizovana dečja igrališta i organizovane zelene površine. Infrastruktura prati stambenu izgradnju – uređuju se saobraćajne površine, zelene površine, grade objekti dečje zaštite, delimično i škole.
U pogledu prostorne organizacije stanova, funkcionalnosti i površina poštuju se preporuke i standardi oko dispozicije stana u odnosu na provetravanje i insolaciju (stan uvek izlazi na dve strane, sem kod malih stanova gde to nije moguće postići). Broj stanova na stepeništu po etaži je uglavnom četiri, uvodi se ekonomska lođa u organizaciju stana. U okviru objekata projektuju se i realizuju zajedničke prostorije stanara, liftovi, ostave za bicikle, vešernice. Karakteristično za ovaj period je i uvođenje potkrovne etaže za stanovanje.
Period od 1995. do 2005. godine, zbog ekonomskih, političkih i ukupnih društvenih događanja, predstavlja period stagnacije u stambenoj izgradnji. Ovaj period ostavio je traga i na postojećem stambenom fondu (neodržavanje, promena vlasništva, nedefinisana struktura upravljanja).
Grade se pojedinačni, slobodnostojeći objekti, još uvek uz podršku države i prema prethodnim standardima. To su objekti koji se grade kao dopuna postojećih blokova „Brigadira Ristića“ (grupacija „C“), objekti u centru na lokalitetima predviđenim za totalnu rekonstrukciju, kao i u Bulevaru Milutina Milankovića.
Period od 2005. do 2012. godine predstavlja period vraćanja stambene izgradnje, ali i dalje na pojedinačnim lokalitetima, uglavnom kao dopuna postojećih blokova višeprodičnog stanovanja, kroz izgradnju slobodnostojećih objekata u naselju „Brigadira Ristića“ i „Ruža Šulman“ i na pojedinačnim lokalitetima definisane pretežne namene „višeporodično stanovanje“, kao urbana obnova – zamena postojećih porodičnih objekata višeporodičnim.
Promene koje su nastale u ekonomskim odnosima, uslovile su i promene u izgradnji, pa su tako, naslanjajući se na nove trendove tržišne privrede, ali i promene u državnom i društvenom sistemu, potpuno ukinuta pravila izgradnje stambenih objekata kako u pogledu organizacije objekata i njihovog kvaliteta, tako i u pogledu organizacije stanova.
Zbog svega toga, ne može se jasno sagledati ovaj period izgradnje i načini funkcionisanja kako društvenih prilika, porodične zajednice, tako i celokupnog stanovanja.

Period od 2012. karakteriše intenzivnija stambena izgradnja kao dopuna stambenih blokova, ali najvećim delom kao urbana obnova, odnosno zamena postojećih porodičnih kuća objektima višeporodičnog stanovanja u okviru postojećih parcela porodičnog stanovanja. Uglavnom se radi o pojedinačnim lokalitetima, koji nisu povezani i ne čine celinu bloka ili ulice.
Zbog toga, vrlo često, ovi objekti nisu primereni okruženju i narušavaju postojeće pretežne namene porodičnog stanovanja.
Planska ograničenja spratnosti, zauzetosti parcele i druga pravila koja mogu zaštititi postojeće pretežne namene i intergisati nove objekte u okruženje, uglavnom ne daju zadovoljavajuće rezultate.
Uvođenje Pravilnika za izgradnju stambenih zgrada i stanova je bio osnov da se uvede red u izgradnju stanova i vrate parametri stambene izgradnje.
Međutim, zahtevi investitora i tržišta vrlo često utiču kako na kvalitet izgradnje, tako i na organizaciju objekata i stanova. U tom kontekstu, ne može se dati ocena današnjeg stanovanja, osim da se zadovoljavaju minimalni parametri u organizaciji stanova i zgrada, što prouzrokuje minimum zelenih površina, minimum parking mesta, organizaciju stanova prema jednoj strani, veliki broj stanova po etaži, slabu insolaciju, loše vizure.
Novu izgradnju, u većini slučajeva, ne prati razvoj infrastrukture, na način da se ona integriše u okruženje. Iako Zrenjanin ima sve manje stanovnika, izgradnja stanova je sve intenzivnija. Ovaj fenomen se ne može objasniti potrebom grada za stambenim prostorom, već ekonomskim procesima i tranzicijom kapitala.
U tom smislu se ne može predvideti kako će se ovaj trend izgradnje odraziti na razvoj stanovanja, infrastrukture, kao i razvoj grada u celini, smatraju autori Generalnog urbanističkog plana.
Kliknite na ovaj link i zapratite portal zrenjaninski.com i na Instagramu
U poslednjih 12 godina se vrši tzv. „divlja gradnja“ stambenih zgrada, jer korumpirana vlast u gradu izdaje gradjevinske dozvole kako hoće. U realnosti radi se samo o pranju prljavog novca, koga je najlakše „oprati“ preko gradjevine.
Samo ne kažete da u Dunavskoj godinama prokišnjava mu krovovi,a da ništa niste uradili da ljudi ne žive u vlazi i da zgrade izgledaju kao svinjci da čak i oluke niste promenili,a uveli upravnike zgrada koji ništa ne rade.Pirez se plaća za te šupe u prvoj zoni.Sram vas bilo…
Samo ne kažete da u Dunavskoj godinama prokišnjavaju krovovi,a da ništa niste uradili da ljudi ne žive u vlazi i da zgrade izgledaju kao svinjci da čak i oluke niste promenili,a uveli upravnike zgrada koji ništa ne rade.Porez se plaća za te šupe u prvoj zoni.Sram vas bilo…
Što ne kažete da Dunavska ima ravne krovove koji godinama prokišnjavaju,a da niko ništa ne radi da to ruglo od zgrada ne bude da mogu da prodam stan i da se rešimo i vas i ZR.
Sa čim se vi hvalite sa zgradama u Dunavskoj gde prokišnjavaju krovovi,a porez naplaćujete kao prva zona.Upravnici zgrada ništa ne rade osim što naplaćuju.Imate najskuplje grejanje u Srbiji.Ko god je mogao pobegao iz ZR.I moj komentar već treći put ne objavljujete,šta BiH trebala da vas hvalim na sva usta.
Šta se pa gradi u ZR.Imao je najviše fabrika u celoj Jugoslaviji,a da ništa nije izgradio.I dan danas izgleda kao pre pedeset godina,čak nema ni ljudi,svi otišli iz njega.