ISKUSTVA SUDSKOG VEŠTAKA ZA GRAFOSKOPIJU: Kako sačuvati potpis od zloupotrebe
Gost naše redakcije – Rajko Mitić

ZRENJANIN – Trudite se da vam potpis bude što komplikovaniji kako ga drugi ne bi lako mogli imitirati, tako bi ukratko mogao da glasi savet Rajka Mitića, sudskog veštaka za grafoskopiju.
Potpisujemo svakakva dokumenta i to činimo sve više, u banci, kad kupujemo na rate, potpisujemo ugovore sa mobilnim operaterima, ugovore i anekse, i ne razmišljamo mnogo o potpisu. A onda kad se nešto desi, sumnjamo da smo potpisali mi, ili sumnjamo u potpis nekog drugog…
– Najčešće veštačim u slučajevima osporavanja testamenata, ili bankarskih kredita, ili ugovora sa mobilnim operaterima – priča Rajko Mitić, sudski veštak koji se bavi veštačenjem rukopisa identiteta i skriptora.
Mitić je ovlašćeni sudski veštak već 10 godina u oblasti koja se zove grafoskopija, sudska grafologija ili forenzička grafologija. I nije isto što i grafologija, koja se bavi proučavanjem karaktera iz rukopisa i njome se više bave psiholozi.
Potpis je samo deo rukopisa i tako se i veštači.
– Potrebno je da imam što više originalnih, izvornih dokumenata sa spornim i nespornim rukopisom da bih mogao da sa velikim procentom verovatnoće kažem da li je potpis pravi ili falsifikovan. Naravno, ni ovo nije dovoljno kod najsloženijih veštačenja – kaže Mitić, koji je ove nedelje bio gost portala „Zrenjaninski“.
Iz svoje prakse, Mitić kao možda najsloženiji i najobimniji slučaj izdvaja slučaj veštačenja 15.000 autobuskih voznih karata.
– Od tog broja polovina su bili falsifikati, a 9 lica je bilo okrivljeno. Trebalo je veštačiti šta je falsifikat, a šta nije, i ko je od tih devetoro učestvovalo u tome. Korišćene su olovke piši – briši. Nije bilo lako, ali znanje i iskustvo na kraju donesu rezultat – ističe Mitić.
Potpis je teško imitirati, a i nemoguće je potpisati se dva puta na isti način. Praksa pokazuje da protekom vremena može doći do većih promena rukopisa, pa je kod veštačenja bitno da se sporni rukopis i potpisi upoređuju sa nespornim rukopisom i potpisima koji su nastali u vremenu koje je blisko vremenu nastanka spornog rukopisa. Tolerantan period je plus – minus tri godine. Takođe je važno da nespornih rukopisa ima što više i po količini i po kvalitetu.
Od „alata“ veštaku za rukopise potrebni su uređaji za uvećanja, kao što su lupa i mikroskop. Naravno, i u grafoskopiji se tehnologija razvija, pa i kompjuterske tehologije pomažu.
– Veliki problemi nastaju kod veštačenja parafa – ljudi jednim slovom potpisuju milionske ugovore – ističe Mitić. – No, svet je rešio taj problem tako što je uveo elektronske potpise, a sve više se uvode i neki kodovi, pa verujem da ćemo i mi ići u tom smeru.
A što se tiče falsifikatora, Mitić kaže da njegovo iskustvo govori da se dobri falsifikatori prosto rađaju.
– Teško je to uvežbati. Verujem da se neko rodi sa tom veštinom. Imao sam slučaj jednog bankarskog službenika koji je falsifikovao potpise klijenata i podizao novac. To je bilo gotovo savršeno – navodi Mitić.