VIDEO: Kakav saobraćaj, takva i stanica – sudbina železnice u Zrenjaninu
Prvi voz u tadašnji Veliki Bečkerek, danas Zrenjanin, stigao je iz Kikinde 1883. godine.

Stao je na glavnu železničku stanicu, ali ne na ovu koju sada znamo kao takvu, već malo dalje – na onu koja je kasnije izgubila svoju funkciju i na kojoj su nikli stanovi.
Železnička stanica na koju danas staju vozovi izgrađena je 1889. godine i nosila je ime Veliki Bečkerek – Obala Begeja.
PROČITAJTE JOŠ: „Dok sve spava, mimoza se budi“ – Dobro došli u Herceg Novi na 57. Praznik mimoze!
Kad kažemo železnička stanica, mislimo na prijemnu zgradu, u kojoj su čekaonica za putnike, šalteri za prodaju karata, peroni za ukrcavanje u putničke vozove i šinobuse… Ali, i kada je građena železnička stanica u Zrenjaninu, ona je podrazumevala mnogo više.
I decenijama kasnije ova stanica je u velikoj meri služila za prevoz tereta, jer je Veliki Bečkerek, a kasnije Zrenjanin, bio ozbiljan industrijski centar. A železnički teretni saobraćaj bio je ne samo efikasan nego i jeftin.
Zato na stanici, pored prijemne zgrade, postoji još ko zna koliko pratećih objekata.
U železničkom kompleksu Veliki Bečkerek – Obala Begeja bila su izgrađena dva magacina za primanje po 12.000 tona žita sa svojim kolosecima i pratećom opremom za utovar robe.
Kod stanice je izgrađen 200 metara dugačak zid pristaništa, gde su brodovi mogli da pristanu i da preuzmu robu.
Nekada je na stanici bilo pet koloseka, privredno dvorište, carinarnica, magacini, vodotoranj sa bunarom, šupa za lokomotivu, okno za dizalicu…
Industrijski koloseci vodili su do fabrika – giganata, kao što su Žitoprodukt, Fabrika nameštaja, uljara, šećerana…
Prijemna zgrada glavne železničke stanice rekonstruisana je 2024. godine, i to je jedino što je poslednjih decenija rađeno u ogromnom kompleksu.
Na delu zgrade sa kog se izlazi na perone sačuvane su dve spomen-table koje podsećaju na dvojicu radnika železnice, antifašiste, streljanih zbog otpora okupatoru.
Tu je i dašak 21. veka – kartomat. Na kartomatu se danas mogu kupiti karte za tri pravca – za Kikindu, Suboticu i Pančevo.
Istina, do Pančeva se vozom može samo do Orlovata, a od ovog sela dalje autobusom, jer se preko železničkog mosta na Tamišu i dalje ne može.
Nije lako stići ni do Kikinde, pa ni do Subotice, jer često vozovi ne saobraćaju iz tehničkih razloga. Zato danas vozom putuje samo ko mora.
I da, nekad se vozom moglo i do Vršca, dok pruga nije povađena. Kako bi se reklo – kakav saobraćaj, takva i stanica.
