• Greške u bezbednosti na radu: 10 najčešćih propusta i kako ih izbeći

    Do najčešćih grešaka u oblasti bezbednosti na radu dolazi kada poslodavci zapostave procenu rizika, osposobljavanje zaposlenih ili primenu preventivnih mera. Nepotpuna dokumentacija, neispravna oprema i loše uređen radni prostor dodatno povećavaju verovatnoću povreda.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    Greške u bezbednosti na radu: 10 najčešćih propusta i kako ih izbeći
    Foto: Sergei Starostin, Pexels

     

    Ni posedovanje svih propisanih akata nije dovoljno ako se mere iz njih ne sprovode iz dana u dan. Ispod je deset propusta koje je korisno na vreme prepoznati, uz praktične savete kako ih izbeći.

     

    Zašto se propusti u bezbednosti na radu stalno ponavljaju?

     

    Bezbednost i zdravlje na radu (BZR), ili bezbednost i zaštita na radu, često se doživljavaju kao puka administrativna obaveza, a ne kao deo svakodnevnog poslovanja. Kada podela zaduženja nije jasna, a uslovi rada se ne kontrolišu, propusti prolaze neprimećeno.

     

    Rizik raste i kada se zaposleni priviknu na nebezbedan način rada ili kada se uvede nova oprema, a postojeće mere se ne preispitaju. Zbog toga su redovna kontrola i jasna odgovornost podjednako važni kao i dokumentacija. Evo najčešćih grešaka u planiranju i organizaciji BZR.

     

    1. Nepotpuna ili neusklađena procena rizika

     

    Procena rizika ne štiti zaposlene ako ne odražava poslove koji se zaista obavljaju. Opšti, šablonski dokument, na primer, lako može da propusti opasnosti koje donosi nova mašina ili izmenjen raspored rada.

     

    Zato Akt o proceni rizika treba da obuhvati konkretna radna mesta, opremu i štetnosti. Kad se pojave nove opasnosti ili se promeni nivo rizika, treba ponovo razmotriti i odgovarajući deo procene.

     

    2. Neprimenjivanje preventivnih mera iz Akta o proceni rizika

     

    Čak i odlično urađen Akt o proceni rizika gubi smisao ako preventivne mere ostanu samo zapisane. Ako je utvrđeno da mašini treba dodatna zaštita, a to nije urađeno, zaposleni ostaju izloženi opasnosti.

     

    Poslodavac treba da odredi ko sprovodi mere, da prati kako one napreduju i da proveri da li su dale očekivani rezultat.

     

    3. Nepotpuna ili neažurna BZR dokumentacija

     

    BZR dokumentacija mora odgovarati stvarnim uslovima rada i sprovedenim aktivnostima. Nedostajuće evidencije o obuci, zastareli podaci ili Akt o proceni rizika koji nije usklađen sa stanjem na terenu otežavaju proveru primenjenih mera i mogu izazvati probleme u inspekcijskom nadzoru.

     

    Zato treba redovno pregledati važna dokumenta, čuvati propisane evidencije i obezbediti da odgovorna lica imaju pristup tačnim podacima.

     

    4. Nedovoljno ili neodgovarajuće osposobljavanje zaposlenih

     

    Obuka nema pravi efekat ako se svodi na opšta uputstva koja nemaju veze sa konkretnim poslom. Radnik koji koristi novu opremu bez odgovarajuće obuke lako može da previdi ozbiljnu opasnost.

     

    Zato obuka za bezbedan rad treba da pokrije stvarne rizike, pravilno rukovanje sredstvima za rad i postupanje u neočekivanim situacijama. Takođe treba proveriti da li su zaposleni zaista razumeli ono što su čuli.

     

    5. Pogrešna upotreba lične zaštitne opreme

     

    Lična zaštitna oprema (LZO) pruža zaštitu samo ako odgovara opasnostima i ako se koristi na pravi način. Neodgovarajuće rukavice, oštećena zaštitna obuća ili izostanak zaštite za oči povećavaju rizik od povreda.

     

    Poslodavac je dužan da obezbedi adekvatnu opremu, objasni zaposlenima kako se koristi i kontroliše njeno stanje. LZO, pritom, ne sme da zameni druge neophodne preventivne mere.

     

    bezbednost i zaštita na radu
    Foto: Mathias Reding, Pexels

     

    6. Zanemarivanje ispravnosti i održavanja opreme za rad

     

    Pokidani kablovi, neispravni zaštitni uređaji i mašine koje se ne održavaju redovno predstavljaju stalnu opasnost na radnom mestu. Rad sa takvom opremom može završiti strujnim udarom ili mehaničkim povredama.

     

    Zato treba organizovati redovne preglede i održavanje opreme, prijavljivati kvarove i otklanjati nedostatke. Oprema koja nije bezbedna ne sme se koristiti sve dok se problem ne reši.

     

    7. Loša organizacija i nebezbedni uslovi na radnom mestu

     

    Blokirani izlazi, zatrpani prolazi i nepropisno odložen materijal povećavaju rizik od padova i otežavaju evakuaciju. Slične probleme možemo naći i u kancelariji, i u skladištu, i u proizvodnom pogonu.

     

    Kabl koji prelazi preko prolaza, recimo, opasan je i pri običnom kretanju. Redovan obilazak prostora, dobro osvetljenje i brzo uklanjanje prepreka doprinose bezbednijem radnom okruženju.

     

    8. Ignorisanje incidenata i upozorenja zaposlenih

     

    Na prijavu klizavog poda, oštećenog alata ili događaja koji se za dlaku završio bez povrede mora se reagovati. Ovakva upozorenja mogu otkriti opasnost pre nego što dođe do ozbiljnog incidenta.

     

    Poslodavac treba da uspostavi jasan način za prijavljivanje opasnosti, proveri svaku prijavu i sprovede korektivne mere. Ovo interno postupanje ne treba mešati sa zakonskom obavezom prijavljivanja povreda na radu.

     

    9. Nejasno raspoređena odgovornost za bezbednost na radu

     

    Kada se ne zna ko organizuje obuke, kontroliše opremu ili prati otklanjanje opasnosti, bitni zadaci se lako odlažu.

     

    Zato poslodavac treba da jasno organizuje BZR i omogući saradnju rukovodilaca, zaposlenih i stručnih lica. Svako mora da zna kome prijavljuje problem i ko prati da li je on rešen.

     

    Angažovanje stručne podrške ne oslobađa poslodavca obaveza koje su mu propisane zakonom.

     

    10. Neprilagođavanje promenama uslova rada i zakonskih zahteva

     

    Uvođenje nove tehnologije, izmena načina rada ili pojava novih štetnosti mogu učiniti postojeće mere nedovoljnim. Ako poslodavac i dalje koristi zastarela uputstva, zaposleni mogu ostati izloženi rizicima koje niko nije prepoznao.

     

    Zato treba pratiti promene u uslovima rada, preispitati procenu rizika i, po potrebi, prilagoditi dokumentaciju i obuku. Važno je i da poslodavac prati propise iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu.

     

    Kako poslodavci mogu da spreče ponavljanje grešaka?

     

    Najbolja prevencija počinje uvidom u stvarno stanje, a ne samo pregledom papira. Poslodavac treba da proveri da li Akt o proceni rizika odgovara radnim mestima i da li se predviđene mere zaista primenjuju.

     

    Zatim treba proveriti koliko su zaposleni osposobljeni, u kakvom je stanju oprema i da li su prolazi i radne površine bezbedni.

     

    Svako uočeno odstupanje treba zabeležiti, zadužiti odgovorno lice i pratiti kako se otklanja. Zaposleni takođe moraju znati kako da prijave opasnost.

     

    Tako kontrola bezbednosti na radu postaje stalni deo poslovanja, a ne reakcija koja usledi tek nakon incidenta.

     

    Kada je potrebna stručna podrška za BZR?

     

    Stručna podrška za BZR korisna je kad poslodavcu treba pomoć oko procene rizika, dokumentacije, obuke ili primene preventivnih mera.

     

    Način organizovanja ovih poslova zavisi od delatnosti i zakonskih uslova. Za procenu konkretnih potreba obratite se stručnjacima za bezbednost i zdravlje na radu.

     

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • Prijavite se na naš newsletter i jedanput nedeljno najvažnije vesti iz Zrenjanina i okoline stizaće na vašu e-mail adresu.

    Komentari 0

    Napiši komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


    NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Ekonomija