• Marton Tapai – jedan od poslednjih čuvara jorgandžijskog zanata

    Sašiti dobar jorgan, koji zimi greje a leti hladi, nije ni lako ni jednostavno.

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
    Marton Tapai – jedan od poslednjih čuvara jorgandžijskog zanata
    Foto: zrenjaninski.com

     

    Jorgandžije su nekad bile ugledne zanatlije, bilo ih je po nekoliko u svakom gradu, a danas se maltene mogu prebrojati na prste jedne ruke u celoj Vojvodini. U nekom trenutku, vuneni jorgani ustuknuli su pred sintetikom, a onda su ih alergije i zdrav razum vratili u život. Samo što sad nema ko da ih sašije.

     

    Nada Tapai imala je jorgandžijsku radnju u Zrenjaninu. Zbog bolesti je morala u prevremenu penziju. Radnja više ne postoji, ali „jorgandžijsku vatru“ čuva njen suprug Marton Tapai. Jorgan sašije prijateljima i rođacima, te još u prstima čuva posebnu veštinu šivenja dobrog jorgana.

     

    PROČITAJTE JOŠ: Ljuta paprika iz Lazareva: Solidan rod a kvalitet iznad očekivanja

     

    – Naša radnja je bila poznata po tome što smo šili nove jorgane od stare vune. Dobar jorgan može da služi 30 – 40 godina, ali ni tada mu nije kraj. Raspara se, vuna se opere, izdrnda ponovo, i sa novim damastom i svilom vek mu se produži za još nekoliko decenija – počinje priču za portal zrenjaninski.com Marton Tapai.

     

    Kvalitetan jorgan ima nekoliko slojeva. Donje platno je od damasta, pa slede pamučni šifon i vuna, i na kraju svila.

     

    – Danas se šiju lakši jorgani, od dve do dve i po kile, dok je ranije bilo i onih od pet kilograma. Za običan jorgan crtaju se dve „kobasice“, kako ih mi zovemo, za prošireni tri – dodaje Marton.

     

    jorgani
    Foto: zrenjaninski.com

     

    Za šivenje jednog jorgana potrebno je nekoliko dana. Od alata – igla, makaze, naprstak, a tu su i ram, đerđef… Naš sagovornik sa ponosom čuva iglu s okruglom ušicom koju mu je ostavila njegova tetka. Kaže da je takva igla danas raritet.

     

    – Paradoks je da se danas sve više traže jorgani od prirodne vune, a sve je manje majstora koji mogu da ga dobro sašiju. Jorgandžija ne može bez drndara, a u okolini skoro da nema takvih majstora. Naš drndar ima više od 80 godina i niko ga neće naslediti. Ni naše kćerke ne žele da nastave porodičnu jorgandžijsku tradiciju. Uz nas su naučile da sašiju jorgan, ali nemaju ambiciju da zanat održe – kaže Marton Tapai.

     

    PROČITAJTE JOŠ: Barbara i Darko su izgovorili sudbonosno DA, evo ko se još venčao prošle nedelje

     

    Zato, ko ima dobar jorgan neka ga i dobro čuva.

     

    – O jorganu, da bi vam trajao tri pa i četiri decenije, morate dobro da se brinete. To znači da ga morate staviti u navlaku. Znači i da ga svakog dana, kada ustanete, dobro protresete. Možete da ga izlufitirate i osunčate u toku leta. Ako ga leti ne koristite, pažljivo ga odložite na tamno mesto, do sledeće zime. Ako ste imali dobrog jorgandžiju, grejaće vas bez greške maltene dok ste živi – zaključuje majstor za dobre jorgane Marton Tapai.

     

    Podeli vest:

    Facebook Twitter WhatsApp
  • Prijavite se na naš newsletter i jedanput nedeljno najvažnije vesti iz Zrenjanina i okoline stizaće na vašu e-mail adresu.

    Komentari 0

    Napiši komentar

    Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *


    NAJČITANIJE U POSLEDNJIH 96H

    Ostalo iz kategorije Slobodno vreme