Citra zvuči kao ceo orkestar: Ištvan Flaman iz Mihajlova čuva tradiciju od zaborava
Ištvan Flaman iz Mihajlova citru svira od svoje osme godine. Prve muzičke korake napravio je u osnovnoj školi – i to sasvim slučajno.

– Folklorni ansambl iz sela su na citrama pratila dvojica meštana. I baš kad je trebalo da se ide na jedan veliki festival, oni su otkazali jer su, kao poljoprivrednici i povrtari, imali posla na njivi. Tadašnja direktorka škole Julijana Mavrak se snašla, ali i odlučila da se u školi organizuje učenje sviranja na citri, kako se ne bi desilo da folklor nema pratnju. Među prvim polaznicima te davne 1979. godine bio sam i ja. I evo, sa citrom se družim sve dosad – priča za portal zrenjaninski.com Ištvan Flaman.
Ištvan je diplomirani muzičar, a za citru se specijalizovao u Mađarskoj. Danas svoje znanje i veštine, kao kvalifikovani učitelj, prenosi onima koji vole ovaj tradicionalni mađarski instrument.
– Citraši su bili samouki, da ne kažem da su sami sebi pravili instrument – po sluhu. Govorilo se ranije da u kafani ne mogu zajedno da sviraju dvojica citraša, jer su neusklađeni i raštimovani. Vremenom su citre uštimovane i sad je već druga priča – kaže naš sagovornik.
Citra je sama sebi dovoljna, sa osnovnim i pratećim žicama proizvodi zvuk koji izgleda kao da je na sceni ceo orkestar. Pripada žičanim instrumentima, a u različitim oblicima pojavljuje se od Kine do Švajcarske. Svira se tako što je instrument na stolu.
– Ranije su se svadbe uglavnom održavale u toku zime, u kućama. Bio je potreban jedan instrument koji će držati atmosferu, negde u nekom ćošku, i to je bila citra. Tako je počelo. Danas je dosta drugačije, ali je citra, kao tradicionalni insturment, preživela – dodaje Ištvan.
I preživeće, jer Ištvan i njegove kolege, kvalifikovani učitelji, drže časove po celoj Vojvodini.
– Preživeće citra jer ima mnogo onih koji žele da nauče da sviraju na njoj. Najviše držim časove mladima, i to gotovo u svakom selu i varošici. Ali imam i starije polaznike. Lep je to instrument i baš mi je drago što neće biti zaboravljen – naglašava Ištvan.
Citru danas u Vojvodini prave samo dvojica majstora. Glava citre je od tvrdog drveta, uglavnom od bukve, dok je telo od mekog, vrlo često od neke voćke.
